Riječ ravnatelja
Prof.dr.sc. Marko Ivanković, dipl.inž.polj.
Tel: 036335052 | Fax: +387 36 335-051 | e-mail: [email protected]
Pedeset i pet godina znanstvenogistraživačkog rada u poljoprivredi Hercegovine
Početkom prošlog stoljeća bilježe se prvi počeci znanstvenih istraživanja u poljoprivredi Hercegovine, što je značilo ozbiljan iskorak za unaprjeđenje i tehničko- tehnološko usavršavanje poljoprivredne proizvodnje. To se prije svega odnosilo na kulturu duhana i stočarske centre u Livnu i Gacku, te vinogradarsko - voćarski centar u Lasti kod Trebinja. Na nekim pokusnim poljima istraživanje kulture duhana počelo je znatno ranije. U to vrijeme stvaraju se tri znanstveno - istraživačke institucije u Bosni i Hercegovini po principu agroklimatskih zona odnosno principu teritorijalnog ustroja. To su Duhanski institut u Mostaru koji se kasnije 1980. godine integrira s HEPOK-om u Istraživačko Razvojni Institut (IRI) i kasnije u Agronomski institut, zatim Poljoprivredni institut u Sarajevu (Butimir) i Poljoprivrednog instituta u Banja Luci. Takva regionalna podjela je veoma dobro opravdala svoje postojanje i po logici stvari, klimatskim prilikama i ostalim uvjetima pokrivala odgovarajuće proizvodnje, te nije bilo potrebe za međusobnom konkurencijom. Taj model mogao bi i danas poslužiti u mnogim djelatnostima društvenog i političkog života u Bosni i Hercegovini.
Poljoprivredna praksa je prihvatila ovakvu znanstveno-istraživačku instituciju koja je kroz izradu programa, studija i projekata unosila tehničko-tehnološke novosti i učinkovito vršila transfer znanja iz svijeta, a posebice iz zemalja mediteranskog područja. Permanentno se vršilo ulaganje u kadrove i opremu, zatim međunarodnu suradnju i organiziranje znanstvenih i stručnih skupova , savjetovanja, simpozija, kongresa i izdavačke djelatnosti. Na ovaj način se postupno stvaralo prepoznatljivo ime i priznanje u okvirima domaće i inozemne stručne i znanstvene javnosti.
Na svom 55-godišnjem putu bilo je teškoća i ozbiljnih napora za o(p)stanak ove institucije, posebno u vrijeme ratnih (1992. - 1995.) godina, kada se radilo bez prekida i pod granatama. Teškoće u funkcioniranju su se često javljale kao osnovni problem i samo zahvaljujući volji, entuzijazmu i upornosti djelatnika Instituta uspjelo se održati, sačuvati prostore, laboratorije i ljude u onoj mjeri u kojoj je to u dobroj mjeri ovisilo o opredjeljenju svakog pojedinca. Ova institucija je uvijek bila i članica ranije Univerziteta, a kasnije Sveučilišta u Mostaru i na taj način činila sastavnicu koja je bila isključivo znanstveno-istraživačkog profila, pa se time stvarala i mogućnost realizacije mnogih znanstveno-istraživačkih projekata, programa i studija.
Međutim, potpora Sveučilišta i suradničkih organizacija iz prakse nije mogla zadovoljiti potrebe, a posebno pripremu i uvođenja EU dimenzija u kompletan rad i sve ozbiljnije zahtjeve novih dostignuća što će predstavljati novu kvalitetu rada. Stoga je Vlada Federacije BiH 2005. godine prihvatila ovu instituciju, kao i druge iz ove oblasti, kao samostalne upravne organizacije osiguravajući im egzistenciju i razvitak uvrštavanjem u proračun Federacije BiH. To je bio jedini mogući izlaz za daljnji o(p)stanak i ozbiljniji razvitak u smislu prijema novih kadrova, nabavke nedostajuće opreme i poboljšanja prostornih uvjeta poslovanja. Danas je to Federalni Agromediteranski Zavod u punom nazivu sa potpuno jasnim javnim ovlastima iz oblasti primarne poljoprivrede proizvodnje, prerade i prometa prehrambenih proizvoda.
Treba naglasiti da je ova institucija kroz cijelo vrijeme svoga postojanja imala puno problema koje su objektivno umanjivale mogućnosti boljeg angažiranja u znanstveno - stručnom radu. Međutim, i pored toga može se sasvim jasno reći da su postignuti značajni uspjesi i rezultati vrijedni pozornosti i priznanja. U dubokom uvjerenju da je ova institucija, dajući svoj doprinos razvitku poljoprivrede u Hercegovini i šire, opravdala svoje postojanje. 55-ta obljetnica nije ni malo, niti dugačko razdoblje za jednu ozbiljniju instituciju, ali jeste zasigurno značajan jubilej koji treba promatrati kroz vrijeme i prostor u kojem je djelovala i stvarala.
Znanost i istraživanje je takva djelatnost u kojoj nema kraja i završetka, pa treba s punim pravom očekivati da će i u budućnosti ova institucija i njeni djelatnici dati još ozbiljnih doprinosa znanosti i praksi poljoprivredne djelatnosti Hercegovine i šire.
Mostar; 2008. godine