Ovih dana napustio nas je istaknuti gospodarstvenik, i u stručnim krugovima veoma cijenjeni vinogradarski i vinarski stručnjak, mr. sc. Damjan Bulum. Rođen je 1936. godine u skromnoj seljačkoj obitelji u Dračevu kod Čapljine. Od rane mladosti bavio se poljoprivredom na očevu imanju i to mu je odredilo životni put i poslovnu karijeru. Završio je 1956. godine Srednju poljoprivrednu školu u Čapljini, u vrijeme kada je ta škola bila elitna srednja škola. Godinu dana radio je kao poljoprivredni tehničar u poljoprivrednoj zadruzi Dračevo. Nakon toga je upisao Agronomski fakultet u Zagrebu na kojemu je diplomirao 1961. godine. Na tom je fakultetu 1978. godine magistrirao na temu iz ekonomike poljoprivrede. Po završetku fakulteta i obveznog vojnog roka zaposlio se u Z.Z. Gabela (1963. - 1965.) odakle prelazi u poljoprivredno dobro Hutovo blato u Čapljini (1966. - 1968.). To je vrijeme integracijskih procesa i poljoprivredi Hercegovine i stvaranja HEPOK-a kao velike kompanije. Bilo je to vrijeme velikog uzleta poljoprivrede u Hercegovini, čemu je dinamiku davao HEPOK kao nositelj razvoja. Tom je razvoju značajan obol dao i Damjan Bulum ulazi, koji u poslovodne strukture HEPOK-a u kojemu je radio od 1968. do 1986. godine. U toj je kompaniji bio na različitim rukovodećim funkcijama. Bio je direktor Istraživačko razvojnog centra  (IRC) na Buni (1971. - 1972.), te direktor RO Cvijeće na Buni (1973. - 1974.), a ta je organizacija postala najveći proizvođač rezanog cvijeća u bivšoj državi. Nakon toga obnašao je dužnost direktora RO Voće grožđe, odnosno u okviru APRO Hercegovine direktora RO HEPOK (1976. - 1986.). Bio je član najužeg rukovodstva HEPOK-a i kasnije APRO Hercegovine. Tijekom rada u HEPOK-u kao stručnjak i kao rukovodilac dao je veliki doprinos razvoju vinogradarstva i vinarstva Hercegovine, podizanju novih plantažnih vinograda, osuvremenjivanju tehnološkog procesa u vinskom sektoru. Bio je aktivni sudionik u postupku zaštite zemljopisnog podrijetla i priznavanja Blatine kao  čuvenog vina 1973. godine. Od 1986. do 1991. direktor je Jugoslavenskog fonda za vino u Beogradu, gdje je, između ostalog, imao prigodu promicati hercegovačka vina na domaćem i svjetskom tržištu. Nakon raspada bivše države vraća se u Zagreb gdje postaje voditeljem znanstveno-nastavnog objekta na Agronomskom fakultetu (1991. -1995.). Od 1996. do 2001. pomoćnik je ravnatelja Hrvatskoga zavoda za vinarstvo u Zagrebu, a u 2002. odlazi u mirovinu. Autor je ili koautor brojnih projekata i elaborata vezanih za melioraciju i uređenje zemljišta, za vinogradarsku ili vinarsku proizvodnju, za tržišne promocije ili različite proizvodne kapacitete. No njegove su najveće zasluge vezane za unapređenje vinogradarstva i vinarstva u Hercegovini. Dobitnik je brojnih priznanja i odličja, a  2018. godine prigodom obilježavanja 130 godina organiziranoga vinogradarstva i vinarstva u Bosni i Hercegovini, u organizaciji Federalnog agromediteranskog zavoda i Agronomskog i prehrambeno-tehnološkog fakulteta iz Mostara, dobio je plaketu za izniman doprinos razvoju vinogradarstva i vinarstva Hercegovine. Svojim radom i organizacijskim sposobnostima Damjan Bulum ostavio je neizbrisiv trag u poljoprivredi, napose u vinskom sektoru Hercegovine. Neka mu je vječna slava i hvala za sve što je učinio za svoju rodnu Hercegovinu.